Glazba i skladatelji u Viencu

U časopisu Vienac, od 1869. do 1903, prvo u izdanju Matice ilirske, zatim Matice hrvatske, uz tekstove o književnosti, poeziju, prijevode strane književnosti i praćenje aktualnih kulturnih zbivanja, izdavale su se i partiture (ili dijelovi) skladbi većinom hrvatskih skladatelja. Pregledom bibliografije, prve skladbe nalazimo objavljene u Viencu 1871, kada je odgovorni urednik bio Ivan Dežman. Riječ je o solo popijevki s tekstom Augusta Šenoe Dragoj iz tudjine i glazbom Franje Gerbića (br. 24) te pjesmi Ivana Zahara Utjeha domoljuba Ivana pl. Zajca (br. 28).

Partitura arije Zorko moja, Zorko mila iz opere Porin, Vienac, 1897.

Vienac, 1870.

Ljubavnu pjesmu iz Slavonije Golub i djevojka (br. 30) ili Nenka nije poštrkuša iz Hrvatskog primorja (br. 34), Život ne traje dugo iz Srbije (br. 36) i Davoriju iz Bugarske Fr. Š. Kuhača (br. 40) mogli su iz Vienca zapjevati čitatelji. Franjo Kuhač inspiraciju je pronašao i u pjesmama Ivana Trnskog Na osvitku i Ljuljanka, a skladao je Spomen-list te Budnicu Trenkovih pandura. Za klavir objavljene su još i Kuhačeve skladbe Uzdarje Jelki (polka-mazurka), Nov liek (škotska polka) i Dravski vali (valčik). Tek što je u Zagrebu 1870. preuzeo dužnosti u vođenju opere, Ivan pl. Zajc uglazbio je i u Viencu 1871. objavio pjesme Petra Preradovića Bože živi! (br. 47) te pod uredništvom Augusta Šenoe 1876. njegovu pjesmu Vir (br. 14). Za zbor je skladao Šenoin Piev hrvatskih djaka (br. 42), dok je na stihove Ivana Trnskog Zajc uglazbio Dobrodošlicu (1898). Suradnja Ferde Livadića i Stanka Vraza objavljena je u popijevkama Udaljenoj (1874) i Ti si moja (Romanca iz 1879), dok je Vrazov tekst Pod prozorom za zbor priredio Vjekoslav Klaić (1875). Pjesmu Augusta Šenoe Zagrebu uglazbio je Josip Vallinger, dok je pjesmu Oj vi magle! u tonove pretvorio Franjo Serafin Vilhar. On je glazbom izrazio svoje misli Prigodom smrti Mihovila Pavlinovića te skladao još i U slavu Ivanu Gunduliću i Tužaljku. Stihovima stanovitog Miroljuba Vilhar se inspirirao u pjesmi Jorgovane, jorgovane, dok ga je August Harambašić potaknuo za skladbu Tiho je more.

U Viencu je 1901. objavljena i zborska skladba Dragutina Kukle Divici Mariji na Marulićev tekst u spomen na spjevanje Judite. U povodu obljetnica Vatroslava Lisinskog objavljeni su recitativ i kavatina iz opere Ljubav i zloba („Za bariton i glasovir udesio Fr. Š. Kuhač“) te Zorko moja, Zorko mila! (Porinova tužaljka iz istoimene opere). Nikola Faller skladao je Himnu u slavu Andrije Kačića Miošića na tekst Stjepana Buzolića i pjesmu Zagorac Zagorju, dok je Srećko Albini uglazbio tekst Selima Juzbašića Zvoni, zvoni, pjesmice... U Viencu će se naći i Intermezzo iz opere Ksenija slovenskog skladatelja Viktora Parme skladane 1897. Lingvist i glazbenik Josip Florschütz skladao je pjesmu Sam i Molitvu grišnika divici Mariji na tekst Marka Marulića kao Spomen-pjesmu o Marulićevoj 400-godišnjici.

Dublja analiza i kontekstualiziranje objavljenih djela navedenih autora upućuje na svijest urednika o brizi za glazbenu kulturu i kulturno osvješćivanje čitatelja Vienca posljednjih desetljeća 19. stoljeća i na prijelazu u 20. stoljeće. Također je moguće uočiti važnost Vienca kao komunikacijskog medija u kojem se čitateljima nude djela književnosti i glazbene umjetnosti o obljetnicama hrvatskih književnika poput Marka Marulića i Ivana Gundulića ili skladatelja Vatroslava Lisinskog, onovremenog simbola stvaranja hrvatskih opera Ljubav i zloba i Porin.